Jiǔqū Hóng Méi

Jiǔqū Hóng Méi jedini je crveni čaj među dvadeset i osam poznatih čajeva provincije Zhejiang, koji je zaslužio poetičan nadimak „jedna grimizna točka u moru zelenila” (万绿丛中一点红). Ovaj gongfu hongcha s gotovo dvjestogodišnjom poviješću rođen je na susretu fujianske tradicije crvenog čaja i jedinstvenog terroira zapadnog predgrađa Hangzhoua. Njegove iznimno tanke, poput ribarskih udica zakrivljene čajne latice, rubinski naljev i miris koji podsjeća na cvat crvene šljive mèihuā učinile su ga zaštitnim znakom čajne kulture Xihua, uz velikog Lóngjǐnga.

1. Klasifikacija i podrijetlo:

• Vrsta: Kineski crveni čaj (红茶, hóngchá), potpuno oksidirani (fermentirani).
• Kategorija: Gongfu hongcha (工夫红茶, gōngfū hóngchá) – tradicionalni crveni čaj majstorske obrade. Ubraja se u povijesno poznate kineske čajeve (历史名茶). Jedini je crveni čaj na popisu deset poznatih čajeva Hangzhoua „devet zelenih, jedan crveni” (九绿一红).
• Podrijetlo: Kina, provincija Zhejiang (浙江省, Zhèjiāng shěng), grad Hangzhou (杭州市, Hángzhōu shì), okrug Xihu (西湖区, Xīhú qū), naselje Shuangpu (双浦镇, Shuāngpǔ zhèn). Glavna proizvodna sela: Hubu (湖埠), Shuangling (双灵), Zhangyu (张余), Fengjia (冯家), Lingshan (灵山), Shejing (社井), Renqiao (仁桥), Shangyang (上阳), Xiayang (下阳). Tradicionalno se najkvalitetnijim smatra čaj s planine Dawu (大坞山) u selu Hubu.
• Geografske koordinate: približno 30°10′ N, 120°05′ E (područje Shuangpu, jugozapadno predgrađe Hangzhoua, obala rijeke Qiantang Jiang).

2. Povijest i kulturno značenje:

• Povijest: Jiǔqū Hóng Méi nastao je tijekom vladavine cara Tongzhija iz dinastije Qing (清同治年间, 1862. – 1874.), odnosno njegova proizvodna povijest duga je oko sto pedeset do dvjesto godina. Pojava čaja povezana je s Taiping ustankom (太平天国, 1850. – 1864.): kad su ratna djelovanja zahvatila područje Wuyishana u provinciji Fujian, trinaest obitelji seljaka uzgajivača čaja pobjeglo je na sjever i naselilo se u slivu Dawu – današnjem naselju Shuangpu. Raskrčili su gorske padine, posadili grmove čaja i, oslanjajući se na svoje iskustvo proizvodnje crvenog čaja, počeli izrađivati novi proizvod od lokalne sirovine. Postupno se tehnologija prilagodila terroiru i tako je rođen jedinstveni crveni čaj – Jiǔqū Hóng Méi.

  Čaj je brzo stekao priznanje. Godine 1886. dobio je zlatnu nagradu na Panamskoj međunarodnoj izložbi prehrambenih proizvoda. Godine 1915. – zlato na Svjetskoj izložbi u Panami (巴拿马万国博览会). Godine 1926. – nagradu Svjetske izložbe u Philadelphiji. Godine 1928. – posebnu nagradu Kineske izložbe nacionalnih proizvoda u Šangaju, gdje je „čajni svetac” novog doba Wú Juénóng (吴觉农) u svojem stručnom mišljenju napisao: „Crveni čaj Hangzhoua izvrstan je bojom, mirisom i okusom, šteta samo što je cijena previsoka”. Godine 1929. čaj je osvojio posebnu nagradu prvog Sajma Xihua (首届西湖博览会) i uvršten je među deset poznatih čajeva Kine toga razdoblja.

  Nakon japanske okupacije Hangzhoua 1937. proizvodnja je propala. Čajni vrtovi su opustjeli, a do osnutka NR Kine regija je bila u dubokoj krizi. Tijekom 1950-ih i 60-ih započeo je postupan oporavak: seljaci su organizirali zadruge, uveli nove sorte i mehanizaciju. Međutim, 1990-ih, uslijed snažnog komercijalnog uspjeha Xihu Lóngjǐnga, lokalne su vlasti provele politiku „prelaska s crvenog na zeleni” (以红改绿), pa se Jiǔqū Hóng Méi našao na rubu nestanka. Obnova je započela 2000-ih: 2000. godine registrirana je robna marka, 2003. dobiven je certifikat „zelenog proizvoda Zhejianga”, a 2006. i 2009. tehnika izrade uvrštena je u registre nematerijalne kulturne baštine Hangzhoua, odnosno provincije Zhejiang. Godine 2016. Jiǔqū Hóng Méi poslužen je kao službeni čaj summita G20 u Hangzhouu, a zatim i na trećoj i četvrtoj Svjetskoj internetskoj konferenciji u Wuzhenu (2016., 2017.).

• Naziv: Naziv se sastoji od tri značenjske cjeline. „Jiǔqū” (九曲) – „devet zavoja” – upućuje istodobno na slavni potok Jiǔqūxī (九曲溪) u gorju Wuyishan, odakle su došli osnivači čaja, i na vijugavu mjesnu rječicu „devet zaokreta i osamnaest zavoja” (九曲十八弯) na području Dawu. „Hóng” (红) – „crveni” – označava vrstu čaja. „Méi” (梅) – „šljiva” – povezano je s karakterističnim mirisom koji podsjeća na cvjetanje crvene šljive. Čaj je poznat i pod povijesnim nazivima Jiǔqū Hóng (九曲红), Jiǔqū Wūlóng (九曲乌龙) i Lóngjǐng Hóng (龙井红).

• Kulturno značenje: Slavni budistički redovnik i kaligraf Hóngyī (弘一法师), poznatiji kao Lǐ Shūtóng (李叔同), opjevao je ovaj čaj stihovima: „U šalici od bijelog žada – boja ahata, na grimiznim usnama i pod jezikom – miris mèihuā” (白玉杯中玛瑙色，红唇舌底梅花香). Jiǔqū Hóng Méi zajedno s Xihu Lóngjǐngom čini legendarni par „jedan crveni, jedan zeleni” (一红一绿) čajne kulture Zapadnog jezera, simbolizirajući puninu i ravnotežu hangzhouške čajne tradicije.

3. Botanički opis i sirovina:

• Sorta / kultivar: Koristi se pretežito lokalna populacijska varijanta (群体种, qúntǐ zhǒng) Camellia sinensis var. sinensis – ista populacija grmova od koje se dobiva Xihu Lóngjǐng. To je sitnolisni i srednjelisni grmoliki tip (灌木型中小叶种), uspravan, srednje gustoće grananja. Listovi su duguljasto eliptični, pupovi i mladi listovi žuto-zelene boje, obilno dlakavi. Masa stotinu pupova s tri lista iznosi oko 71 g. Biljka se odlikuje visokom otpornošću na mraz i snažnim rastom izboja.
• Berba: Optimalno vrijeme berbe je oko sezone Gǔyǔ (谷雨, „Krušne kiše”, obično 20. travnja), što je nešto kasnije nego za Lóngjǐng. Zanimljivo je da se, za razliku od većine čajeva, prerana, pred-Qingming berba kod Jiǔqū Hóng Méi ne smatra najboljom – optimalna zrelost lista postiže se upravo do Gǔyǔa.
• Standard berbe: Jedan pupoljak i dva lista u fazi početnog otvaranja (一芽二叶初展, yī yá èr yè chū zhǎn). List ne smije biti ni pretjerano nježan, ni grub – upravo taj stupanj zrelosti osigurava karakterističnu ravnotežu mirisa i tijela.
• Zahtjevi za sirovinom: Cjelovit, čist list bez oštećenja i grubih peteljki. Između berbe i početka obrade dopušteno je minimalno kašnjenje. Za najbolje serije biraju se izdanci sa starih čajnih stabala starijih od stotinu godina.

4. Terroir i značajke uzgoja:

• Reljef i krajolik: Proizvodno područje smješteno je u kotlini Dawu (大坞盆地), okruženoj niskim brdima. Reljef „devet zavoja i osamnaest krivina” stvara brojne mikroklimatske niše. S istoka područje omeđuje rijeka Qiántáng Jiāng (钱塘江), čije isparavanje stvara stalnu naoblaku i maglovitost u jutarnjim i večernjim satima.
• Nadmorska visina uzgoja: od 100 do 500 m. Najbolje plantaže nalaze se na padinama planine Dawu.
• Srednja godišnja temperatura: oko 16 – 17°C. Klima je suptropska monsunska, s blagim zimama i toplim vlažnim ljetom.
• Oborine: oko 1400 – 1500 mm godišnje, uz visoku relativnu vlažnost.
• Tlo: pjeskovita kisela tla (沙质土壤, pH 4,5 – 5,5), plodna, dobro drenirana. Okolne su planine prekrivene gustom šumom koja štiti čajne vrtove od vjetrova i osigurava difuzno osvjetljenje.
• Ekologija: Godine 2008. selo Shuangling, koje pripada proizvodnoj zoni, dobilo je status „Ekološkog čajnog sela južno od Jangcea” (江南生态茶村), što potvrđuje iznimnu kvalitetu prirodnog okoliša.

5. Tehnologija proizvodnje:

Jiǔqū Hóng Méi proizvodi se klasičnom tehnologijom gongfu hongcha, koja uključuje četiri osnovne faze. Karakteristična je osobina postizanje prepoznatljivog iznimno tankog, zakrivljenog oblika čajnih latica, za što su potrebni osobita vještina valjanja i pažljiva kontrola fermentacije.

• Venuće (萎凋, wěidiāo): Svježe ubrani list razastire se u tankom sloju na bambusove plitice. Tijekom venuća list ravnomjerno gubi vlagu, stanične stijenke omekšavaju, turgorni tlak se smanjuje. Nestaje oštar travnati miris, a list dobiva elastičnost potrebnu za daljnje valjanje bez oštećenja. Trajanje ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka.

• Valjanje (揉捻, róuniǎn): Provenuti list podvrgava se mehaničkom valjanju, pri čemu se razara stanična struktura i stanični sok izlazi na površinu. Upravo se u ovoj fazi formira slavni „ribički” oblik Jiǔqū Hóng Méi: iznimno tanke, vijugave čajne latice, poput srebrnih udica, koje se mogu međusobno povezivati u kolutove. Valjanje također osigurava ravnomjernu raspodjelu enzima za kasniju oksidaciju. Između valjanja provodi se „razvezivanje grudica” (搓散, cuōsàn) – razdvajanje slijepljenih listova.

• Fermentacija/oksidacija (发酵, fājiào): Ključna faza koja određuje boju, okus i miris crvenog čaja. Valjani list slaže se u prikladnim uvjetima temperature (obično 25–30°C) i vlažnosti. Pod djelovanjem polifenol oksidaze katehini oksidiraju i prelaze u teaflavine i tearubigine. List postupno mijenja boju od zelene prema zlatnožutoj i crvenosmeđoj, javlja se izražen cvjetno-voćni miris. Tradicionalno su se koristile metode prirodne fermentacije; suvremeni pogoni primjenjuju automatizirane komore s kontrolom temperature i vlažnosti.

• Sušenje (干燥, gānzào): Provodi se u dvije faze. Prva – „početna vatra” (毛火, máo huǒ): brzo sušenje pri povišenoj temperaturi radi inaktivacije enzima i zaustavljanja oksidacije. Druga – „dostatna vatra” (足火, zú huǒ): polagano sušenje pri sniženoj temperaturi radi konačnog uklanjanja vlage i otkrivanja mirisa. Upravo se u fazi „dostatne vatre” oblikuje karakteristična nota koja podsjeća na lagani miris borove smole i slatkoću meda.

• Sortiranje (分级, fēnjí): Gotov se čaj prosijava i razdvaja po frakcijama. Odabiru se ujednačene, homogene serije s visokim udjelom zlatnih tipsova.

6. Organoleptičke karakteristike:

• Izgled suhog lista: Vizitkarta Jiǔqū Hóng Méi njegov je jedinstveni oblik. Čajne latice iznimno su tanke, poput dlake, čvrsto uvijene u elegantne zavoje nalik ribarskim udicama ili srebrnim manšetama; pri hvatahu rukom one se međusobno povezuju tvoreći prstenaste „grozdove”. Boja je tamna, maslinasto-crna s prirodnim sjajem (乌润), obilno prekrivena zlatnim dlačicama (金毫).
• Miris suhog lista: Bogat, višeslojan: izražene note meda i karamele, iza kojih se javlja cvjetni ton koji podsjeća na miris cvata crvene šljive (mèihuā). Kod viših razreda prisutna je suptilna nota orhideje (兰花香) i lagani, jedva primjetan dimni ton borove smole.
• Miris naljeva: Visok i postojan, kombinirajući mednu slatkoću, cvjetnost crvene šljive i nijanse zrelih plodova. Miris se otkriva u nekoliko valova: prva prelijevanja – vedra cvjetna nota; srednja – topla medno-karamelna; završna – meka drvenasto-slatka.
• Okus: Gust i pun, s izraženom prirodnom slatkoćom i „baršunastom” teksturom. U okusu se osjećaju note zrelog meda, crvenog voća i karamele. Trpkost je blaga i ugodna, brzo prelazi u dugotrajan slatki aftertaste (回甘, huígān). Najbolje serije pokazuju karakterističan „okus guìyuán” (桂圆汤味) – zaokruženu slatkoću nalik longanu.
• Boja naljeva: Jarko crvena, svjetlucava, prozirna i čista, s karakterističnim zlatnim obrubom po rubu šalice (金圈, jīnquān) – znak visokog sadržaja teaflavina i pokazatelj kvalitete.
• Dno čaja (skuhani list): Crveno-jarko, ravnomjerno obojeno, listovi nježni, cjeloviti, otvaraju se u obliku malenih „cvjetića” (红艳成朵). Kod najboljih razreda – mekani, elastični, s primjetnim sjajem.

7. Kemijski sastav:

• Polifenoli: Sadržaj čajnih polifenola u sirovini iznosi oko 25,6% (preračunato na suhu tvar). Tijekom potpune fermentacije znatan dio katehina pretvara se u teaflavine (茶黄素, cháhuángsù) i tearubigine (茶红素, cháhóngsù), koji oblikuju crvenu boju naljeva, „baršunastost” okusa i zlatni obrub. Omjer teaflavina i tearubigina ključni je pokazatelj kvalitete: što je veći udio teaflavina, to je naljev svjetliji i „življi”. Ukupni udio produkata oksidacije polifenola iznosi 5 – 15% suhe mase.
• Aminokiseline: Ukupni udio oko 3,5%, što je relativno visoko za crveni čaj. L-teanin (L-茶氨酸) osigurava prirodnu slatkoću, mekoću okusa i „svježinu” (鲜爽感). Visok sadržaj aminokiselina povezan je s kvalitetnom sirovinom populacijske varijante grmova Lóngjǐnga.
• Alkaloidi: Kofein (咖啡碱) – 2 – 4% suhe mase, koji daje tonizirajući učinak. Teobromin i teofilin prisutni su u manjim količinama, nadopunjujući blago stimulirajuće djelovanje.
• Katehini: Ukupni sadržaj katehina u izvornoj sirovini iznosi oko 11,3%. Nakon fermentacije znatan dio se transformira, ali zaostali katehini čuvaju antioksidacijski potencijal.
• Hlapljivi aromatski spojevi: Ključne komponente mirisa – linalool (芳樟醇, fāngzhāngchún), geraniol (香叶醇, xiāngyèchún), benzaldehid, fenilacetaldehid i metil salicilat. Upravo njihova kombinacija stvara karakterističan mirisni profil „mèihuā-med”.
• Vitamini: Vitamin C (djelomično se razgrađuje tijekom fermentacije), B₁, B₂, P (rutin), PP (nikotinska kiselina).
• Minerali: Kalij, magnezij, kalcij, mangan, cink, fluor, selen.

8. Korisna svojstva:

• Tonizirajući i kognitivni učinak: Kombinacija kofeina i L-teanina osigurava blagu, postojanu budnost bez naglih skokova uzbuđenja, poboljšava koncentraciju i brzinu reakcije.
• Antioksidacijska zaštita: Teaflavini, tearubigini i zaostali katehini neutraliziraju slobodne radikale, smanjujući oksidacijski stres stanica.
• Potpora probavi: Čajni polifenoli i organske kiseline blago stimuliraju lučenje želučanog soka i motoriku probavnog trakta, olakšavaju probavu masne hrane. Topli crveni čaj ugodan je za želudac.
• Potpora srcu i krvnim žilama: Prema istraživanjima, redovita umjerena konzumacija crvenog čaja može pridonijeti snižavanju razine LDL kolesterola i poboljšanju elastičnosti krvnih žila.
• Antibakterijsko djelovanje: Polifenoli suzbijaju rast niza patogenih bakterija, što pridonosi potpori imuniteta i zdravlju usne šupljine.
• Zagrijavajući učinak: Crveni čaj tradicionalno se smatra „toplim” po prirodi (性温) u kineskoj dijetetici i preporučuje se osobama s „hladnom” konstitucijom, u jesensko-zimskom razdoblju i za obnovu snage.
• Emocionalno blagostanje: L-teanin ima blago anksiolitičko djelovanje, a topli slatkasti miris mèihuā pruža opuštajući osjetilni dojam.

9. Priprema čaja:

• Temperatura vode: 90 – 95 °C. Za osobito nježne proljetne serije s visokim udjelom tipsova može se sniziti na 85 – 90 °C.
• Količina čaja: 4 – 5 g na 100 – 120 ml (gongfu metoda); 2 – 3 g na 200 – 250 ml (infuzija u šalici ili europski način).
• Posuđe: Bijela porculanska gaiwan (盖碗) zapremine 100 – 120 ml – idealna za otkrivanje mirisa i promatranje boje naljeva. Porculanski čajnik također je prikladan. Prozirna staklena čaša omogućuje divljenje „plesu” iznimno tankih čajnih latica. Za zrele, guste serije dopušten je i yixing čajnik od purpurne gline.
• Postupak:
  1. Zagrijte gaiwan ili čajnik kipućom vodom, izlijte vodu.
  2. Uspite čaj, lagano protresite posudu kako bi toplina otkrila miris suhog lista – udahnite i procijenite.
  3. Ispiranje (润茶): po želji – brzo prelijevanje na 1 – 2 sekunde radi „buđenja” lista.
  4. Prvo prelijevanje: ulijte vodu, namačite 5 – 8 sekundi, prelijte u chahai (公道杯).
  5. Sljedeća prelijevanja: povećavajte vrijeme za 3 – 5 sekundi sa svakim prelijevanjem.
  6. Broj prelijevanja: 6 – 8 punih infuzija za kvalitetan čaj; najbolje serije podnose i do 10.
  7. Kod europskog načina: 2 – 3 g na šalicu od 200 ml, namakanje 3 – 4 minute.

10. Čuvanje:

Jiǔqū Hóng Méi potpuno je fermentirani čaj, što mu osigurava dobru stabilnost pri čuvanju, no zahtijeva poštivanje osnovnih pravila. Čaj treba čuvati u hermetičkoj ambalaži (aluminijska vrećica unutar limene ili kositrene kutije), zaštićen od svjetlosti, vlage i stranih mirisa. Optimalna temperatura je 10 – 25 °C; čuvanje u hladnjaku nije potrebno i ne preporučuje se. Rok trajanja pri ispravnim uvjetima je 18 – 24 mjeseca; tijekom tog razdoblja čaj zadržava svježinu i jarkost mirisa. Neke guste serije s visokim stupnjem prženja poboljšavaju se „odležavanjem” do 2 – 3 godine: miris postaje dublji, okus zaokruženiji. Nakon otvaranja pakiranja preporučuje se iskoristiti čaj unutar 2 – 3 mjeseca.

11. Cijena i krivotvorine:

Cjenovni raspon Jiǔqū Hóng Méi prilično je širok. Približna cijena na domaćem kineskom tržištu: posebni razred (特级) – od 700 yuana za 500 g, prvi razred (一级) – oko 400 yuana, drugi razred (二级) – oko 250 yuana. Na cijenu utječu: terroir (čaj s planine Dawu vrednuje se skuplje), sezona i standard berbe (udio tipsova), ručni rad ili strojna obrada, starost grmova čaja (stara stabla – premium segment), nagradni statusi i pripadnost marki.

• Kako izbjeći krivotvorine:
  1. Kupujte od provjerenih dobavljača s potvrđenim podrijetlom iz područja Shuangpu, Xihu.
  2. Procijenite oblik: pravi Jiǔqū Hóng Méi ima jedinstven, iznimno tanak „kukasti” oblik, čajne latice se pri hvatanju međusobno povezuju – to je teško imitirati.
  3. Miris mora biti čist, plemenit, s notama mèihuā i meda, bez kemijske oštrine ili ustajalosti.
  4. Naljev – jarko crven, proziran, s izraženim zlatnim obrubom; mutan ili taman naljev upućuje na nisku kvalitetu.
  5. Sumnjivo niska cijena za „nagrađivani” ili „posebni” razred siguran je znak zamjene.

12. Zanimljivosti:

• Jiǔqū Hóng Méi jedan je od rijetkih crvenih čajeva za koji se kao sirovina koriste isti grmovi koji daju poznati zeleni Xihu Lóngjǐng. Tako je „jedan crveni, jedan zeleni” (一红一绿) doslovce – dva čaja s iste plantaže, ali dijametralno suprotnom tehnologijom obrade.

• U lokalnoj folklornoj tradiciji područja Lingshan postoji lijepa legenda: dječak po imenu Alóng (阿龙, „Mali zmaj”) slučajno je progutao čarobni biser i pretvorio se u crnog zmaja (乌龙). Ne mogavši se rastati s roditeljima, osvrtao se pri svakom zavoju ploveći niz potok – tako je nastala vijugava rječica „devet zavoja”. Kasnije je crveni čaj proizveden na njezinim obalama dobio ime „Jiǔqū Wūlóng”, a zatim – „Jiǔqū Hóng Méi” – zbog mirisa nalik cvatu šljive.

• Na summitu G20 u Hangzhouu (2016.) te na trećoj i četvrtoj Svjetskoj internetskoj konferenciji u Wuzhenu ovaj je čaj odabran kao službeni protokolarni napitak, predstavljajući crveni čaj Hangzhoua svjetskim liderima.

• Tehnika izrade Jiǔqū Hóng Méi uvrštena je u registar nematerijalne kulturne baštine provincije Zhejiang (2009.), što naglašava njezinu vrijednost kao žive obrtničke tradicije.

• Slavni budistički učitelj i prosvjetitelj Hóngyī (Lǐ Shūtóng, 1880. – 1942.), jedan od najistaknutijih kulturnih djelatnika ranog republikanskog Kine, ostavio je posvećen ovom čaju poetski dvostih, koji je postao njegova „vizitkarta”.

13. Usporedba s drugim crvenim čajevima:

• Zhèngshān Xiǎozhǒng (正山小种, Zhèngshān Xiǎozhǒng): Crveni čaj iz Wuyishana, Fujian – prapostojbina tradicije iz koje je nastao Jiǔqū Hóng Méi. Xiǎozhǒng, osobito dimljena inačica, odlikuje se izraženim dimnim mirisom bora (松烟香) i gušćim, masnijim tijelom. Jiǔqū Hóng Méi znatno je profinjeniji i „parfemskiji” čaj: njegov je miris suptilniji, tijelo lakše, a oblik lista jedinstven.

• Qí Hóng (祁红, Qí Hóng) – Qímén Hóngchá: Slavni crveni čaj iz Anhuija. Qí Hóng poznat je po „qiménskom mirisu” (祁门香) – orhidejsko-voćnom, s notama ruže. U usporedbi s Jiǔqū Hóng Méi, oblik njegova lista standardniji je (tanke, ravne trakice), okus je mekši i manje „medeni”. Jiǔqū Hóng Méi nadmašuje ga vizualnom ekstravagancijom oblika, a po mirisnom profilu naginje „mèihuā-medu” nasuprot „ruži-orhideji” Qí Hónga.

• Diānhóng (滇红, Diānhóng): Yunnanski crveni čaj od krupnolisne varijante Camellia sinensis var. assamica. Diānhóng je snažan, punog tijela, s notama kakaa i suhog voća, zlatnim tipsovima. Jiǔqū Hóng Méi potpuna je njegova suprotnost po karakteru: delikatan, profinjen, s elegantnim „srebrnim” oblikom i lakšom teksturom, proizveden od sitnolisne varijante.

• Jiǔcéng Shān Hóngchá (九层山红茶): Suvremeni tajvanski crveni čaj, proizveden u visokoplaninskom području. Odlikuje se izraženijom voćnom slatkoćom i „planinskom” svježinom karakterističnom za tajvanske terroire. Jiǔqū Hóng Méi je „klasičnijeg” karaktera, s naglaskom na mèihuā-miris i majstorsko valjanje.

Zaključno:

Jiǔqū Hóng Méi čaj je paradoks: rođen od izbjeglica iz ratom opustošenog Wuyishana, stekao je vlastito lice na obalama Qiántáng Jiāng, preživio doba zaborava i vratio se na svjetsku scenu kao protokolarni napitak najvećih međunarodnih summita. Njegove iznimno tanke, u srebrne spirale uvijene čajne latice, rubinski naljev sa zlatnim obrubom i višeslojni miris – od prvog cvjetnog vala mèihuā do toplog mednog finala – stvaraju čajni doživljaj istodobno profinjen i dubok. Ovaj čaj idealan je za one koji u crvenom čaju ne cijene snagu i brutalnost, već eleganciju, slojevitost i povijest. Zajedno sa svojim vječnim partnerom – zelenim Xihu Lóngjǐngom – Jiǔqū Hóng Méi čini skladan par koji utjelovljuje puninu čajne kulture drevne prijestolnice Južnog Songa.